|
UZGOJ
VIŠNJE-MARASKE
1. UVOD
Višnja "Maraska" (botanički naziv Prunus marasca
odnosno Cerasus marasca) je značajna i od davnine poznata voćna
vrsta Dalmacije. Uzgoj maraske u Dalmaciji je vezan uz likerski
proizvod "Maraschino" čija proizvodnja datira od početka 16.
stoljeća.
Pradomovina maraske je Srednja Azija, gdje raste kao divlja. U
šumama sjeverne Dalmacije, kao divlja potpuno je nestala 1901.
godine. Uzgoj je povijesno ograničen na dio srednje i sjeverne
Dalmacije. Godine 1776. se Vodice, Tribunj i Brela spominju kao
glavna mjesta uzgoja maraske. Kasnije se maraska proširila na dio
Makarske, Omiša, Splita, Šibenika i Zadra, te na Brač: Pučišće,
Postiru i Nerežišće.
U Zadarskoj županiji mjesta značajnijega uzgoja maraske su:
Stankovci, Smilčić, Biljani, Škabrnja, Sukošan, Zemunik, Bibinje. Na
području općine Starigrad do sada nije bilo značajnijeg
uzgoja, iako postoje svi preduvjeti za uspješnu proizvodnju.
Na širenje voćnjaka zasađenih
maraskom i veću proizvodnju
djeluju:
-
visoke otkupne
cijene ploda, jer je pojačano zanimanje u svijetu,
-
skromni zahtjevi
maraske u odnosu na tlo i klimu,
-
rentabilnost
proizvodnje u dalmatinskom
kršu,
-
rana i redovita rodnost,
-
male potrebe
suzbijanja bolesti i štetnika u odnosu na vinovu lozu i maslinu,
glavne jadranske kulture.
Proizvodnja maraske posljednjih godina stagnira,
jer opada zanimanje proizvođača. U posljednje vrijeme tvrtka
„Maraska“ulaže velike napore u obnovu ove proizvodnje na vlastitim
plantažama, ali i davanjem sadnog materijala budućim kooperantima
uzgajivačima. Tvrtka „Maraska“ garantira otkup, a otkupne cijeni su
postigle solidnu razinu 6,00 kn/kg, te su dosta stabilne.
Od 7.000 tona maraske početkom osamdesetih
godina, proizvodnja je pala na cca. 1.000 tona. Oko 80% proizvodnje
maraske se izvozi u obliku likera, najviše u SAD i Italiju, a manje
u Njemačku, Austriju, Francusku, Dansku, Nizozemsku,...
Maraska se uzgaja i u drugim zemljama. No,
kakvoća dalmatinske maraske nadvisuje sve druge. Izvan dalmatinskoga
uzgojnoga prostora u Hrvatskoj (Podravina), ali i u Sloveniji
(primorje), te Italiji i Austriji nisu postignuti tako dobri
proizvodni rezultati niti višestrukim pokušajem prenošenja naše
maraske.
2. TEMELJNE ZNAČAJKE PLODA MARASKE
Posebna aroma ploda, koja se prenosi na liker "Maraschino"
svojstvena je samo maraski uzgojenoj na području sjeverne i srednje
Dalmacije.
U industriji se rabi meso ploda, koštica i list.
Paletu proizvoda čine likeri Cherry brandy i Marasca cherry,
destilat, desertna višnjina vina, bezalkoholni vitaminski sirup (Amarena),
konzervirani plod u likeru, aromatizirana čokolada, kompot,
žele i pekmez. Maraska ima
veliku vrijednost i kao dodatak poboljšivač u prehrambenoj
industriji.
3. TEHNOLOŠKE
KARAKTERISTIKE UZGOJA MARASKE
3.1. Ekološki uvjeti
3.1.1. Klima
Maraska kao heliofit
preferira sunčane položaje. U odnosu prema temperaturama ovaj
varijetet višnje može uspijevati i u hladnijim krajevima i
na većim nadmorskim visinama, ali ona svoja osnovna svojstva zbog
kojih se uzgaja postiže samo u krajevima toplijeg i sušnog
podneblja (visok sadržaj suhe tvari i šećera te specifična aroma).
Rasprostranjena je u području Dalmacije do pretežno 200 m
nadmorska visine. Srednje mjesečne temperature u
uzgojnom području maraske kreću se od 13 °C do 18 °C.
Apsolutne maksimalne temperature penju se u ljetnim mjesecima i do
40 °C, a apsolutne minimalne temperature spuštaju se zimi i do -18
°C. Voda joj je potrebna u svim fazama vegetacije
od cvatnje do zriobe plodova, a njezin nedostatak
uzrokuje slab rast nadzemnih i podzemnih dijelova stabla,
nizak prirod i sitan plod, te slabu diferencijaciju
cvjetnih pupova za iduću godinu. Ukupna količina
oborina koja padne godišnje u područjima Dalmacije
u kojima se većim dijelom uzgaja maraska (900 - 1200
mm) uglavnom je dovoljna za njezin uzgoj, ali samo
ako je raspored oborina povoljan. Pravilnim
agrotehničkim mjerama u obradi čuva se vlaga u
tlu, a nedostatak se nadoknađuje navodnjavanjem.
Suvišna vlažnost tla sprječava razvitak korijenova sustava
maraske (osobito na podlozi rašeljka) i vrlo brzo dovodi do ugušenja
zbog čega najčešće propada. U trenutnom uzgojnom području
maraske, kao i na ovom području glavni su vjetrovi bura i jugo. Bura
jakog intenziteta može biti štetna za višnju marasku jer
isušuje tlo, uzrokuje eolsku eroziju tla, vrši
mehanička oštećenja, uzrokuje pojavu posolice
isušuje zelene dijelove stabla ako puše u
razdoblju vegetacije. U fazi cvatnje bura ometa
oplodnju i sprječava let pčela. Poželjno je izbjegavati
položaje koji su izvrgnuti njezinim izravnim i snažnim
udarcima, a za ublažavanje njezinih udara
podižu se vjetrozaštitni pojasevi. Jugo niske vlažnosti, tzv.
suho ili bijelo jugo ("palač") može biti štetno u fazi
cvatnje maraske, jer isušuje njuške tučka i pogoršava uvjete
oplodnje, čime uvelike smanjuje prirode.
3.1.2.
Tlo
Lakša ilovasta tla, odnosno pjeskovito-ilovasta
ili ilovasto-pjeskovita tla najbolji su supstrat za višnju marasku.
U tim tlima korijenov sustav rašeljke snažno se razvija, ta tla
imaju dobru propusnost za vodu i zrak, a ipak dosta dobro drže vlagu
i laka su za obradu.
4.1.3.
Položaj
Najbolju kvalitetu plodovi višnje maraske
postižu na nadmorskoj visini do 200 m. Položaj za nasad višnje
maraske treba imati dobro osvjetljenje, zaklonjenost od štetnog
utjecaja vjetra, mogućnost učinkovite primjene agrotehničkih mjera i
zaštite od štetnih eolskih erozija, odgovarajuću temperaturu, te
dobre prometnice i blizinu tržišta. Najpovoljniji su blago nagnuti
tereni izloženi jugu do 3 %, najviše do 5 %.
4.1.4.
Sorte i podloge
Kao podloga za marasku rabi se uglavnom rašeljka
(Prunus mahaleb). Ona dobro podnosi suha, vapnena, šljunkovita i
skeletna tla. Ima vrlo dobar afinitet s maraskom. Razvija snažan,
razgranat korijen, a osjetljiva je na vlažna tla i na suvišak vode u
tlu. Može se rabiti i podloga višnje (Prunus cerasus) za uzgoj
maraske na nešto vlažnijim tlima, ali na takvim tlima plodovi
maraske imaju manji sadržaj suhe tvari. Višnja kao podloga stvara
mnogo korijenovih izdanaka.
4.1.5.
Tipovi (klonovi) maraske
Za daljnje širenje preporučuju se autofertilni
tipovi: Brač 2, Brač 6, Sokoluša, Recta i Vodice 1.
4.1.6. Sustavi
uzgoja
U daljnjem širenju i
sadnji novih površina marasku treba saditi u čistim voćnjacima koji
će omogućiti barem polumehaniziranu berbu tresačima.
Maraska se uzgaja u
prostornim uzgojnim oblicima i to kotlasta krošnja (vaza) i
popravljena piramidalna krošnja. Radi mehanizirane berbe visina
debla treba iznositi oko 1 m (0,50 - 0,80 cm). Razmak sadnje višnje
maraske na podlozi rašeljke i eventualno višnje treba biti
5,5 - 6,0 m (između redova stabala) i 4,0 - 4,5 m (između
stabala u redu) na dubokim i srednje dubokim tlima i 5,0 - 5,5 m
(između redova stabala) i 3,5 - 4,0 m (između stabala u redu) na
plitkim tlima.
4.1.7. Štetnici i
bolesti
Najvažnije bolesti i štetnici na višnji marasci
jesu kozičavost višnje (Blumeriella jappii), sušenje mladica
s cvjetovima i trulež plodova (Monilia spp.), žilogriz {Capnodis
tene-brionis), osa trešnjarica (Caliroa cerasi) i crna
trešnjina uš (Myzus cerasi).
Zaštitu provoditi
prema principima ekološke i integrirane zaštite, a u suradnji sa
stručnjakom agronomom.
5. EKONOMSKA OBILJEŽJA UZGOJA
MARASKE
5.1. Troškovi investicije
Potrebna ulaganja za nasad su 70.000 do 90.000 kuna. Udio troškova
rada je oko 40%. Radom članova domaćinstva za taj se postotak
smanjuju novčani izdatci. Najveće troškove sadnje čine priprema tla
(obrada i meliorativna gnojidba), sadnice i njega do pune rodnosti.
U ukupnim potrebnim troškovima za novi nasad udio
prve godine je 65%, druge 30%, treće 15%, četvrte godine 10%.
5.2. Prihodi i rashodi
Tehnološka obilježja su slična onima kod višnje,
jer je maraska njezin varijetet. Maraska dolazi u rod u četvrtoj
godini. U početnom razdoblju urod je do 10 kg po stablu, a prosječan
urod je oko 20 kg po stablu do 25. godine starosti stabla.
U punoj proizvodnji prosječni godišnji troškovi
uzgoja, rad, materijal i amortizacija, su oko 60.000 kuna po
hektaru. Više od 50% troškova rada odnosi berba. Veleprodajne cijene
maraske su od 5 do 7 kuna za kilogram. Prosječan godišnji prihod je
od 90.000 do 110.000 kuna. Ukupni rashodi su od 50.000 do 70.000
kuna. Godišnje možemo očekivati dobitak između 35.000 i 50.000 kuna
po hektaru proizvodnje.
Poticaj za podizanje 1 hektara višnje maraske na ovim posebnim
područjima iznosi 22.700 kuna.
6. ZAKLJUČNA OCJENA
Na
temelju naprijed iznijetog valja donijeti slijedeće zaključke:
-
Zbog široke tržišne
primjene i posebne arome plodova, uzgoj maraske je značajna
prednost naše obale,
-
I u današnjim uvjetima
uzgoj maraske je vrlo isplativ za proizvođače koji marasku
izravno prodaju ili
sami prerađuju,
-
Uzgoj maraske osigurava
stabilnu zaradu i zbog sigurnog plasmana za preradu u tvornicu
»Maraska« Zadar,
-
Iako uzgoj maraske nije
značajno zastupljen na području općine Starigrad postoje
svi uvjeti za uspješan uzgoj ove voćne vrste,
-
Uzgojem maraske zapošljava
se stanovništvo, obiteljska gospodarstva ostvaruju dobit, stoga
je ova proizvodnja društveno korisna i ekonomski isplativa.
|